četvrtak, 10. rujna 2015.

Ljubav je dovoljna





 Kad sam prvi put napravila svoj bezglutenski kruh bio je tvrd poput cigle i od njega se mogla izgraditi čvrsta kuća. Još i sad se sjećam suza.
Nakon toga su uslijedili pokušaji i pokušaji, tako da sam se koji put u strahu zapitala hoću li ikad više pojesti kruh.

Ali, ajmeee upornosti! :)


                                                                        
Radionica koju je organizirala udruga Celivita- život s celijakijom u prostoru prve bezglutenske trgovine GlutenBio u Zagrebu


Sjećam se kukuruznih kruščića na kojima sam izgubila jedan zub – strašno! No pratila sam recepte, zapisivala savjete, nisam htjela odustati. Jednostavno sam htjela i morala svladati tu prepreku zvanu bezglutensko brašno, koja mi se u tim trenucima činila nepremostivom.
Znala sam da moram biti na strogoj bezglutenskoj dijeti i nije mi padalo na pamet da posustanem – plakala sam, ali i išla dalje!

Danas na sve to gledam kao na blagoslov jer svaki dan pripremam svoju hranu, jedem svježe i kuhano. Veliki sam pobornik domaće kuhinje i principa "uradi sam" što možeš za sebe, a možeš puno.


                                           


Najednom, stvari su se počele mijenjati. Krenulo me: kruh je počeo ispadati super pa sam se odvažila okušati se i s kolačima, s kojima sam imala više sreće. I tako, malo pomalo, eto mene – gluten free djevojka koja peče i kuha! :)

Ne moram vam reći koliko sam bila sretna, a najviše od svega veselio me napredak na polju zdravlja, koji je bio nevjerojatan. Kao da sam okrenula novu stranicu u životu! Napokon sam se počela bolje osjećati, ništa me nije boljelo, osjećala sam se zdravo.

Na početku sam se pridržavala malo strože, ograničenije dijete, kako bi mi se crijeva što prije uspješno oporavila. Iz prehrane sam izbacila klasično mlijeko i mliječne proizvode te počela konzumirati proizvode bez laktoze.

Oporavak je bio vidljiv, a to ne samo da me činilo zadovoljnom i sretnom, nego mi je davalo poticaj da si i dalje nastavim pripremati hranu, smišljati nove recepte i davati sve od sebe ne bih li se u potpunosti oporavila.

Kako sam oduvijek voljela kuhati, a moja zdravstvena situacija me "natjerala" da mu se posvetim još predanije, na nagovor prijateljice počela sam pisati blog sa svojim bezglutenskim receptima koji sam nazvala Bezglutenska radost. Nakon nekog vremena počela sam raditi kuharske radionice koje mi donose zaista puno veselja  i jako puno iskustva.

 
                                                                   


Pitate se zašto?
Oduvijek sam voljela pomagati, a ono što znam uvijek rado dijelim s ostalima. Ovim blogom htjela sam donijeti radost svima jer se još uvijek jako dobro sjećam svoje žalosti kad sam krenula s novom prehranom. A, iskreno, nije bilo razloga jer sad mogu samo reći da uživam u svemu što izađe iz moje kuhinje.


                                         
Volim jako djecu zaista su najbolji mali pomagači


Ovaj blog donio mi je više radosti nego što sam mogla i sanjati. Uživam u svojoj bezglutenskoj prehrani i svaki dan mi je kao jedan veliki blagoslov JER SAM ZDRAVA!

Nadam da  ćemo uživati zajedno! :)


                                                               
Radionica Bezglutenske delicije


Radionica izrade kruha i peciva
                                
Moji recepti u Bezglutenskoj kuharici



                                                                      

4 komentara:

  1. Od srca Vam čestitam. Naravno i zahvaljujem na izvrsnim receptima.

    OdgovoriIzbriši
    Odgovori
    1. Hvala vam drago mi je da vam se sviđaju recepti :)

      Izbriši
  2. Moze par savjeta opcenito za bezglutenska tijesta, na sto treba pazit?

    OdgovoriIzbriši
  3. Nemam neki konkretan odgovor jako puno isprobavanja.
    Jedini savjet koji imam.
    Sve mi je bilo jako suho kad se ispeče.
    Pa sam uvidjela da mu jako paše mliječno kad dodajem.
    Primjer sir,jogurt,mlijeka i maslac.
    Daje prhkost i baš fini okus.
    Psylluma dodajem u sva tijesta jer on daje rahlost i mekoću tijestu.
    I najviše zbog samo konzistencije brašna jako je sitno,
    i jako puno truda dok ga umijesiš te dobiješ oblik koji želiš.
    Treba si dati vremena ja sad već imam grif,
    ali jedini savjet isprobavati i sam pomalo učiti što mu paše.
    Još uvijek učim.
    I mene ponekad još uvijek iznenadi. :

    OdgovoriIzbriši